Šta je, zapravo, psihoterapija i kako Vam može pomoći?
„Svaka kultura je osmislila neke oblike aktivnosti koji obezbeđuju vođstvo, olakšanje ili utehu ranjivim osobama u običnim vremenima i običnim osobama u vanrednim vremenima.”
– DAVID E. ORLINSKI
Mnogi ljudi se okreću psihoterapiji kada im život postane težak — kada ih posao iscrpi, kada se osećaju sve anksioznije ili tuga traje duže nego što su očekivali. Često postoji osećaj zaglavljenosti, ponavljanja istih starih obrazaca — na profesionalnom planu, emotivnom ili u odnosima — uprkos istinskim naporima da ih promene.
Koreni reči „psihoterapija“: Psiha i lečenje
- psyche— duša, duh, dah
- therapeia— lečenje, isceljenje, tretman
U prevodu, radi se o lečenju duše, ili psihe. Sam termin „psihoterapija“ skovan je u 19. veku i s vremenom je njegovo značenje evoluiralo od „lečenja psihe“ u „lečenje psihičkim putem“ — najčešće kroz razgovor, refleksiju i odnos.
Istorija psihoterapije i njen razvoj
Ljudi su oduvek tražili načine da ublaže psihičku patnju. U različitim kulturama i vremenima ti načini su poprimali različite oblike – od magije i rituala, preko „isterivanja demona“ do hipnoze i sugestije.
U suštini, kako je društvo shvatalo psihičke probleme – kao kaznu, greh, bolest ili nevolju, tako ih je i tretiralo. Nekad i vrlo nesaosećajno.
S pojavom austrijskog lekara Sigmunda Frojda, krajem 19. i početkom 20. veka, počinje era moderne psihoterapije i psihoterapija se razvija kao naučna disciplina.
Psihoterapija danas
Šta je psihoterapija, zvanično?
Zbog velikog broja psihoterapeutskih škola i pristupa, postoji i veliki broj definicija psihoterapije. Ipak, kroz većinu definicija provlači se ista nit:
Psihoterapija je proces koji se koristi za ublažavanje emocionalne patnje i podsticanje psiholoških promena.
U njenoj srži leži odnos poverenja, međusobnog poštovanja i pozitivnog očekivanja – osnova svake značajne promene.
Prof. Ljubomir Erić, autor referentnog udžbenika za psihoterapiju, kaže da psihoterapija podrazumeva više grupa naučnih i iskustvenih postupaka, procedura i metoda koji imaju za cilj lečenje psihičkih i psihosomatskih poremećaja psihičkim putem, a koji su, pretpostavlja se, izazvani psihološkim (ili dominantno psihološkim) razlozima. (Erić, 2023)
Lično razumevanje psihoterapije
Jednostavno govoreći, psihoterapija znači da jedno ljudsko biće pomaže drugom — prvenstveno kroz dijalog i psihološku interakciju — u okviru jasno postavljenih pravila koja se tiču poverljivosti, etike, granica, dužine seansi, učestalosti viđanja itd.
Za mene, psihoterapija je prostor gde:
- možemo da kažemo sve što nam je na duši
- možemo da ćutimo, kada nam je to potrebno
- možemo da se ljutimo, budemo zbunjeni, tužni ili nesigurni — a da se i dalje osećamo prihvaćeno
- preko puta nas je neko ko istinski želi da razume naš unutrašnji svet, a kroz to – on postaje jasniji i nama
- stičemo dublji uvid u sebe – svoje potrebe, želje i obrasce ponašanja
- osećamo se čuto i viđeno — ponekad po prvi put u životu
- osećamo se dovoljno bezbedno da izrazimo nezadovoljstvo ili bes
- učimo da postavimo granice i kažemo Ne, kada nam je to potrebno
- radimo na onome što je važno nama, a ne drugima, uključujući terapeuta
- krećemo se svojim tempom, bez pritiska i osude
Psihoterapija nije samo razgovor
Neka iskustva je teško staviti u reči ili je teško pričati o njima. Zato savremena psihoterapija ne podrazumeva samo razgovor, već može da uključi i neverbalne pristupe kao što su crtanje, muzika, pokret, itd.
Ove metode mogu pomoći da pristupimo onim aspektima iskustva koji još nisu u potpunosti artikulisani i da ih izrazimo, a zatim i razumemo.
Pomoć ne samo u krizi: Psihoterapija kao prevencija
Psihoterapija može podržati osobe koji se nose s hroničnim bolestima ili sagorevanjem (burnout-om), ali se njena vrednost sve više vidi i u prevenciji ovih stanja. Kroz promenu našeg odgovora na stres, poboljšanje emocionalne regulacije i povećanje samosvesti, psihoterapija jača našu otpornost
Psihoterapija nam pomaže da proširimo „optimalnu zonu“ (prozor tolerancije), kako bismo mogli da ostanemo prisutni i stabilni čak i kada su životni izazovi veliki.
Može nam pomoći da primetimo rane znake nesklada u svom životu – prekomerni rad, iscrpljenost, nezadovoljstvo – i napravimo zdravije izbore pre nego što situacija eskalira.
U tom smislu, psihoterapija nije samo odgovor na patnju ili krizu; ona je, takođe, način brige o našem mentalnom zdravlju i njegovoj zaštiti.
Vrste psihoterapije
-
Individualna terapija
- Partnerska terapija
- Porodična terapija
- Grupna terapija
Psihoterapijski modaliteti
Pomenula sam da danas postoji nekoliko stotina psihoterapijskih pristupa. Oni se mogu grubo podeliti u sledeće grupe:
- (Psiho)analitička psihoterapija
- Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT, REBT, shema terapija, terapija prihvatanjem i posvećenošću (ACT) …)
- Humanističko-egzistencijalistički pristupi (egzistencijalistička psihoterapija, psihodrama, geštalt, transakciona analiza…)
- Sistemska porodična terapija
- Postmoderni pristupi (konstruktivistička psihoterapija, narativna terapija, terapija usmerena na rešenje…)
- Integrativna psihoterapija.
Bez obzira na modalitet, istraživanja pokazuju da je za uspeh terapije najvažnija dobra usklađenost između klijenta i terapeuta. Ako želite da proverimo da li bi Vam moj način rada odgovarao, možete zakazati besplatnu 20-minutnu online konsultaciju.
Literatura:
- Erić, Lj. (2023). Šta je psihoterapija, u Dimitrijević, A. i Erić, Lj. (ur.), Psihoterapija (str. 21–37). Šesto, izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd: Clio.
- Orlinsky, D. E. (2017). Unity and Diversity Among Psychotherapies, in Consoli, A. J., Beutler, L. E., & Bongar, B. (Eds.), Comprehensive Textbook of Psychotherapy: Theory and Practice (pp. 11–30). 2nd ed. New York: Oxford University Press.
- Srna, J. (2012). Psihoterapija i savetovanje: Teorija, praksa, istraživanje. Beograd: Zavod za udžbenike.

